Povećala se potražnja za peletima i briketima, gdje je najbolja ponuda?

U posljednje vrijeme sve više građana koji se na vrijeme nisu opskrbili za sezonu grijanja, a to se najviše odnosi na one u Istri i Dalmaciji, rješenje traže u potrazi za peletima i briketima. Iako postoje različite vrste peleta i briketa, prvenstveno se prilikom korištenja ovih pojmova misli na drvene brikete i pelete. I briketi i peleti su po svom sastavu isti-mljeveno drvo, ali postoji ogromna razlika u njihovoj veličini. Iako veličine peleta, odnosno brikete variraju, kako o ovoj temi u većini zemalja ne postoje propisane norme i zakoni, može se smatrati da su peleti malih dimenzija. Briketi su već poprilično veliki i ima ih različitih dimenzija oblika i veličina, od dimenzija da jedan može stati u dlan do veličina poveće cjepanice a i većih. Kao što je već i navedeno, peleti su u suštini mljeveno i sprešano drvo. U njima gotovo da i nema vlage, do oko 10 posto maksimalno, koja je potrebna kako bi peleti zadržali svoj oblik, odnosno da se ne bi raspadali na piljevinu. Drvna masa koja se koristi za njihovu izradu vrlo često je otpadna masa iz drvne industrije, iako postoji sve više pogona koji pretvaraju „svježe“ drvo u pelete, što pokazuje sve veću financijsku isplativost ovog goriva. I u Hrvatskoj postoje proizvođači koji „svježe“ drvo pretvaraju u drvene pelete. Peleti se obično pakiraju u standardizirane vreće, od npr. 15 kg, postoje i vreće sa pakiranjima od 100 kg i više. Iako svaki proizvođač na svojoj vreći navodi uz dimenzije i ogrjevnu vrijednost, po MJ/kg, prema njemačkom standardu vezanom za pelete i brikete,DIN 51731, toplinska vrijednost peleta kreće se između 17,5 i 19,5 MJ/kg, odnosno, dvije kile peleta zamjenjuju jednu litru loživog ulja. Drvo koje se koristi za izradu peleta varira, tako da neki proizvođači koriste hrast i jasen, grab, topolu i lipu, drugi koriste jelu i smreku. Kako tržište ovim energentom u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji, većina proizvođača u Hrvatskoj svoj proizvod izvoze na europsko tržište, posebice na tržišta Italije i Austrije, koje su nam i zemljopisno vrlo blizu, te su troškovi transporta po toni niski. Kako tržište ovih zemalja traži ujednačenu kvalitetu, tako su proizvođači dužni poštivati neku od normi koja je na snazi u toj zemlji te proizvoditi pelete, odnosno brikete koji su po ogrjevnoj vrijednosti i dimenzijama traženi u toj zemlji.